Luisa Piccarreta
Tko je Službenica Božja?
Službenica Božja Luisa Piccarreta rođena je u malom gradu Coratu u južnoj Italiji 23. travnja 1865., na dan koji se danas naziva Nedjeljom Božanskog milosrđa. Njezini roditelji, koji su imali ukupno pet kćeri, bili su katolici i poljoprivredni radnici. Kao dijete često su je mučili napadi đavla. Na svoj deveti rođendan primila je prvu svetu pričest i bila križmana. Nedugo zatim počela je u svojoj nutrini čuti glas našega Gospodina koji ju je poučavao duhovnom životu. Kad joj je bilo oko osamnaest godina, vidjela je s balkona svoje kuće viđenje Isusa koji nosi križ, okruženoga mržnjom ispunjenom svjetinom koja ga je okrutno mučila. Zavapio joj je: „Dušo, pomozi mi!” Nakon tog iskustva ponudila mu se kao duša žrtva i njezine su se patnje silno povećale. Jedna od tih patnji bila je pasti u stanje ukočenosti nalik na smrt iz kojega je nijedan liječnik nije mogao osloboditi. Naposljetku je otkriveno da je katolički svećenik, načinivši nad njom znak križa, izvlači iz tog ukočenog stanja. Iako su je žestoko progonili svećenici koji su je neko vrijeme ostavljali mnogo dana u stanju ukočenosti (jer su vjerovali da glumi kako bi privukla pozornost), njezino je stanje naposljetku došlo do znanja njezina nadbiskupa Giuseppea B. Dottule, koji joj je 1884. odredio o. Michelea De Benedictusa za posebnog ispovjednika. On ju je posjećivao svakodnevno, a ona mu je otvarala dubine svoje duše. Podložila se njemu u poslušnosti, a on je postavio ograničenja patnjama koje je mogla prihvatiti kao žrtva. Upravo tada Luisa je dobila dopuštenje da neprestano ostane u krevetu i da se suzdržava od jela, osim jednog malog obroka na dan, koji je uvijek povraćala. Ostala je žrtva u krevetu, živeći isključivo od Presvete Euharistije i od Božanske Volje do kraja života, otprilike šezdeset godina.
Godine 1898. Luisi je dodijeljen novi ispovjednik, o. Gennaro Di Gennaro, koji joj je dao poslušnost da zapiše sve što se događa između nje i Isusa. Iako je to bila teška žrtva zbog koje se često tužila, nastavila je pisati u poslušnosti svojim raznim određenim ispovjednicima sve do 1938., kad je ta poslušnost bila skinuta s nje. Sve što je u to vrijeme napisala čini Knjigu Neba u trideset i šest svezaka (i nekoliko drugih srodnih djela), sve o spoznaji i življenju života u Božanskoj Volji.
Dana 4. ožujka 1947., nakon kratke upale pluća (jedine dijagnosticirane bolesti u njezinu životu), Službenica Božja Luisa Piccarreta ušla je u vječni život da nastavi vršiti Božansku Volju na Nebu, onako nebeski kako ju je naučila vršiti na zemlji. Nama je ostavila u nasljeđe svoje spise, da i mi naučimo sreću vršenja Božanske Volje na zemlji kao što se vrši na Nebu, i da tu sreću donesemo svima na zemlji dopuštajući da ovdje zavlada Kraljevstvo Božje Volje.
Kao završna napomena: nakon što je od Svete Stolice primio pismo Non Obstare, dana 20. studenoga 1994., na svetkovinu Krista Kralja, prepoštovani mons. Carmelo Cassati, nadbiskup Trania (biskupije u kojoj je Luisa živjela), ustanovio je biskupijski sud za postupak beatifikacije Službenice Božje Luise Piccarreta. Sud i danas nastavlja svoj rad na unapređivanju postupka, da Luisa uskoro bude uzdignuta na oltare Crkve.
Gdje čitati njezine spise i druga vrela o Božanskoj Volji: Spisi i vrela o Božanskoj Volji.